Privedeni
2010.-2011. (work-in-progress)
Kamera i montaža: Jadran Boban
video (instalacija)
Video rad Privedeni odnosi se na dva događaja koja su se u roku od četiri mjeseca odigrala na istoj lokaciji u Zagrebu. Na križanju Gundulićeve i Varšavske ulice, gdje je 15. 7. 2010. privedeno oko 150 prosvjednika protiv devastacije pješačke zone i pogodovanja gradske uprave investitorima, četiri mjeseca kasnije, 15. 11. 2010., zagrebački i dubrovački gradonačelnik postavili su spomen-ploču sa stihovima Gundulićeve Himne slobodi u znak sjećanja na probijanje pomorske blokade Dubrovnika 31. 10. 1991. Ironija tog čina javnog izlaganja možda i najpoznatijih stihova hrvatske književnosti više je nego očita: Gundulićeva posveta slobodi nalazi se na mjestu grubog kršenja nekih od temeljnih preduvjeta te iste slobode.
U vrijeme rada na ovom projektu privedeni građani čekaju na rješavanje sudskih procesa, a radovi u Varšavskoj privedeni su kraju.
Ukopno je od veljače do srpnja 2010. u tri navrata, privedeno više od 180 građana i građanki od kojih je njih 36 montirano u radnu verziju videa krajem 2010. (na priloženom DVD-u), a do sada je snimljeno njih 50-ak. U međuvremenu tijekom mirnih prosvjeda povodom otvorenja centra Cvjetni 06. i 07. 04. 2011. privedeno je uz prkomjernu upotrebu sile i protuzakonito sudjelovanje zaštitara 10-ak osoba.
Privedeni ispred ove spomen-ploče izgovaraju posljednja dva stiha Himne slobodi. Proširivanjem ove radne verzije teži se uključivanju svake pojedine privedene osobe, odnosno svake osobe koja će moguće biti privedena s obzirom da su najavljeni novi mirni prosvjedi. Također s obzirom na niz kaznenih i prekršajnih prijava protiv investitora, gradonačelnika i drugih pojedinaca u tijelima lokalne vlasti, rad je otvoren za uključivanje dodatnih informacija o sudskim procesima ili mogućim istražnim postupcima te tijeku događanja kroz intertitlove videa.
Svaka osoba ima isti tretman, a snimanjem tog čina se bilježi niz vlastoručnog audio-potpisa i istovremeno ukazuje na činjenicu da bez pojedinačnog glasa, nema ni „glasa javnosti“. S druge strane, čin privođenja, nužno popraćen službenim, pečatiranim dokumentima simbolički je „pečat“ društvenih odnosa, preciznije nesrazmjera proklamirane institucionalne društvene slobode i suvremenih (ne)demokratskih praksi.
Da bi se dodatno naglasio problem odnosa javnog i privatnog, pored projekcije nalazi se ručno izrađena mapa A3 formata u kojoj se nalaze printani ranije skenirani pečati i potpisi službenih osoba, pomiješani s vlastoručnim potpisima privedenih, kao i drugih sudionika prosvjeda u Varšavskoj (otvorena za participaciju i potpisivanje posjetiteljima koji podržavaju prosvjede bez obzira da li su u njima sudjelovali).
Time se konfrontacija pojačava – vlastoručni, partikularni, promjenjivi (iako jedinstveni) potpisi stoje nasuprot mehaničkim, fiksno definiranim, univerzalnim pečatima ukazujući na nemogućnost općeg, javnog dobra bez osobnog, pojedinačnog sudjelovanja, odnosno na iluzornost ideje da se čak i masovno društvo može izgraditi pukom tehnološkom multiplikacijom unaprijed definiranih elemenata.
Dodatno, izvedbena forma – video-petlja – ukazuje na cikličnost, poništava linearno i kronološko praćenje informacija u videu i omogućuje promatraču da rad počinje gledati iz bilo koje točke, čime se ukazuje na bezvremenost nekih temeljnih pitanja, poput onoga o slobodi.