Luka Ritz, rukopisna tipografija
2009.-2010.

Suzana i Reno Ritz, suradnici

digitalizirani rukopis (font) + aplikacije (plakat, knjiga, ostali prezentacijski mateorijali)

Luka Ritz je bio srednjoškolac na pragu života kojega su huligani na smrt pretukli. Poput ostalih svojih vršnjaka imao je snove i nade. Vjerovao je da je vrijeme na njegovoj strani. No, Luki je budućnost nasilno oduzeta. Tipografija rukopisa Luke Ritza rođena je pri izradi plakata za natječaj za dizajn plakata u svrhu promocije godišnje nagrade “Luka Ritz” za promicanje tolerancije i škole bez nasilja, koju je u spomen Luke te svih ostalih djevojaka i mladića žrtava nasilja, uspostavilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta.
Koncept plakata je pismo koje je napisano od Luke Ritza za svih nas. Sadržaj pisma je koncipiran na način da su informacije vezane uz nagradu iznesene u prvom licu te se kombiniraju sa stvarnim Lukinim citatima i činjenicama iz njegova života. Pismo je otisnuto na posebnom reflektirajućem kartonom na čiju je tiskovnu stranu nanesen vrlo tanki metalizirani film čime je postignut zrcalni efekt. Promatrač u njemu vidi svoju siluetu, čime se komunicira poistovjećivanje s Lukom (“Svi smo mi Luka Ritz!”). Tipografiju na plakatu čini digitalizirana verzija Lukinog rukopisa. Rukopis je osoban i intiman te kroz njega možemo očitati karakter osobe. Razlog više je činjenica da je Luka mnogo pisao te je htio biti novinar. U suradnji s Lukinim roditeljima skenirani su njegovi tekstovi te je napravljen font koji je izrađen na temelju originalnog Lukinog rukopisa.
Plakat je osvojio prvo mjesto na javnom natječaju te je trebao biti realiziran. Nažalost do tog nikad nije došlo, unatoč brojnim obećanjima iz Ministarstva. No, to je relativno zanemariva činjenica, jer je tipografija zaživila na mnogo jači i prikladniji način.
Nedavno su Lukini roditelji, Suzana i Reno Ritz, uredili, dizajnirali i objavili knjigu u spomen njihova sina. Naziv knjige je “…sa srećom u džepu i osmjehom na licu”. Sadržaj knjige u cijelosti čine Lukine ilustracije i tekstovi, koje su pažljivo i s najsnažnijim emocijama njegovi roditelji pretočili u tu predivnu publikaciju. Svi Lukini tekstovi u knjizi su renderirani u rukopisnom fontu prvotno nastalom za plakat za nagradu “Luka Ritz”. Također, Suzana i Reno pokrenuli su savjetovalište “Luka Ritz”, zagrebačko savjetovalište protiv nasilja djece i mladih. Font baziran na Lukinom rukopisu korišten je i kao glavna tipografija vizualnog identiteta savjetovališta (www.savjetovaliste.hr). Inače, svi prihodi od prodaje knjige “…sa srećom u džepu i osmjehom na licu” doniraju se za rad Savjetovališta.
Tipografija bazirana na Lukinom rukopisu primjer je snage tipografije kao discipline koja može komunicirati i najdelikatnije teme. S druge pak strane, komunicira snagu samog rukopisa, čak i onog digitaliziranog, koji ima kapacitet da nam prenese nečije najdublje osjećaje, snove i nade, čak i onda kada njegovog kreatora više nema.