Dragana Kružić – Pismo — —

Pismo
2010.

suhe mahunarke, akril, ljepilo na mediapanu (150 x100 cm)

Ovim radom želim opisati slijepoj osobi kako izgledaju, zapravo zvuče boje. Koristim se citatima iz knjige Vasilija Kandinskog O duhovnom u umjetnosti, u kojima Kandinski boje uspoređuje sa zvukovima pojedinih instrumenata. Teks je napisan Braillovim pismom za slijepe osobe.

“Želim tebi, koji ne vidiš onako kako vidim ja, koja vidim, dočarati jedan sasvim drugačiji život boje, njezinu gipkost i sposobnost kretanja po površini, njezinu muzikalnost i duhovnost. U tome će mi pomoći citati iz knjige Vasilija Kandinskog: O duhovnom u umjetnosti.
Žuta zvuči kao oštri zvuk trublje ili visoki ton fanfare. Žuto je tipično zemaljska boja. Plavo je tipično nebeska boja. Veoma duboko plavo razvija element mira. Glazbeno prikazano, svijetlo je plavo nalik flauti, tamno plavo čelu, a što dublje seže-čudesnim zvucima kontrabasa; u dubokom, svečanom obliku zvuk je plavog usporediv s dubokim zvukom orgulja. Zeleno potsjeća na mirne, otegnute, srednje tonove violine. Crna je izvanjski najbezvučnija boja, na kojoj svaka druga , pa i ona najslabija, zvuči jače i preciznije. Siva je neutješna nepokretnost. Bijelo je velika šutnja koja je za nas apsolutna, koja nije mrtva, nego puna mogućnosti. Crvena potsjeća na zvuk fanfara uz prizvuk trube, tvrdoglav, nametljiv, snažan ton. Cinober zvuči poput tube, a usporediti se može i s jakim udarcima u bubanj. Narančasta zvuči kao srednje crkveno zvono koje poziva na angelus ili kao snažan alt, kao pjev viole u largu. Ljubičasta ima u sebi nešto bolećivo, ugaslo. Slična je zvuku engleskog roga, oboe i fagotu.
Suprotnosti i protuslovlja – to je naša harmonija. Kompozicija koja se temelji na harmoniji spoj je oblika boje i crteža koji kao takvi samostalno egzistiraju, koji su proizašli iz nutarnje nužnosti i čiji nutarnji život tvori cjelina koja se zove slika.”